Glasovi iz kante McLuhan,
digitalni apsolut i problem regresivnog napretka (Prilog materijalističkoj
epistemologiji medija) u: Filozofija i društvo 3, 2005. [download.pdf] “From Plato to the present, in the
Western world, there has been no theory whatever of psychic change resulting
from technological change. The exception is the work of Harold Innis and his
disciples, Eric Havelock and McLuhan”. Marshall McLuhan |
|||
|
Sažetak U ovom ogledu pokušavam na
temelju primjeraka prosječnog nekvalificiranog te profesionalnog i teorijskog
diskursa o fenomenu i pojmu medija predočiti momente koji nude teorijski model
kako za strukturno-semiotičku tako i za sadržajno-kritičku analizu medija.
Ona se odnosi na medije u striktnom (tehnološkom) i proširenom (semiološkom)
značenju termina – kao tehničkih naprava i kao semiotičkih objekata
poput diskursâ ideologije, znanosti i književnosti. U prvom dijelu (I. 1-3), koji je
gotovo u cijelosti posvećen kratkom i legendarnom tekstu Marshalla McLuhana
“Medij je poruka”, izokrećem njegovu tezu na temelju diskurzivno-logičke
analize u prividno dijametralno suprotan oblik “Poruka je medij” i istražujem
daljnje mogućnosti njezina razumijevanja. U drugom dijelu (II. 1-3) ispitujem
odnos McLuhanova “integralnog” pristupa analizi medija, kao partikularne
teorije (teorije komunikacije) dovodeći ga u diskurzivni kontekst s tezom
o “kraju ideologije” iz 60-ih godina te s primjercima
humanističko-znanstvenog diskursa o netehnološkim oblicima medija
(hermeneutičke teorije percepcije, psihoanalize narativnih postupaka u
fikcionalnim diskursima). Cilj rasprave je iznova locirati fenomen konceptualne
regresije (sadržajne, kulturne, ideološke) u diskursima koji pretpostavljaju
apsolutnu inovativnost i naprednost svoje medijske forme. U pojednostavljenom
obliku, rezultat rasprave pokazuje da regresivnost leži u samoj formi medija,
odnosno, u koncepcijama (teorijama, ideologijama) forme. [Nastavak ovoga
razmatranja predstavlja rad “Glasovi, znoj i diskurs. FAK kao nulti medij i
povratak kulturne ugode”, studija o društvenim i kulturnim značenjima jednog
aktualnog oblika metaliterarne autoreprezentacije književnosti (ovdje).] |
|
|